Želučani ulkusi ili poznatije – čirevi na želucu – su među najčešćim i podcijenjenim zdravstvenim problemima kod konja. Bell i sur. (2007) pokazuju da otprilike 60 posto svih rekreativnih konja u nekom trenutku razvije čireve, dok kod sportskih konja, ovisno o disciplini, ta brojka može doseći i do 90 posto.
U praksi to znači da svaki drugi konj kojeg svakodnevno susrećemo u štalama ima rizik ili već ima početne lezije na sluznici.
Srž problema leži u biologiji konjskog želuca. Konji proizvode želučanu kiselinu 24 sata dnevno, bez obzira jedu li ili ne. Kada nedostaje grube hrane (sijena), kada je prisutan stres ili kada se daju velike količine škrobne hrane, ova kiselina završava upravo tamo gdje je sluznica najmanje zaštićena.
Ovaj vodič jasno, praktično i znanstveno objašnjava kako se razvijaju čirevi na želucu, kako ih eventualno prepoznati, kakvu ulogu igra upravljanje hranjenjem i kako ih liječiti i prevenirati.
1. Zašto je konjski želudac tako osjetljiv?
Kao savjetnica za hranidbu konja, svake godine vidim više od desetke konja s ponavljajućim problemima sa želucem. Razlog je gotovo uvijek isti: konji su pašne životinje, ali mi ljudi ih hranimo kao pse – u porcijama, a uz to je konj izložen prevelikom stresu.
Objasnimo nekoliko stvari. Želudac je podijeljen na dva dijela:
- Gornja regija (nežljezdana/skvamozna): malo zaštitnih mehanizama – čirevi u ovom području obično su povezani s hranom i upravljanjem hranjenjem.
- Donja regija (žljezdana): proizvodi sluz i bikarbonat – čirevi u ovom području obično su povezani sa stresom.
Osjetljivi, gornji dio želuca doslovno je dolazi u doticaj s kiselinom tijekom bilo kojeg duljeg razdoblja bez hrane, a trening na prazan želudac također pojačava prskanje želučane kiseline po ovom području.
Istraživači s NCBI-a to objašnjavaju na sljedeći način:
2. Tipični uzroci i faktori rizika
Čirevi na želucu imaju razlog pojave, a najčešće su uzroci povezani ili sa hranidbom ili sa držanjem konja:
Koncentrirana hrana igra značajnu ulogu. Obrok od 3 kg žitarica dnevno “nije dobra ideja” za mnoge konje s čirevima – a ipak je i dalje uobičajena praksa za konje koji se koriste u sportu.
3. Simptomi – kako izgleda konj s bolovima u želucu
Ne pokazuje svaki konj jasne znakove boli. Neki ih pokazuju suptilno, ali vlasnici koji dobro poznaju svoje životinje brzo primijete da “nešto nije u redu”.
Uobičajeni znakovi:
- Smanjen apetit (jede koncentriranu hranu sporo ili uopće ne jede)
- Gubitak težine unatoč dovoljnoj količini hrane
- Stanja napetosti tijekom sedlanja (konj želi ugristi i slično
- Iznenadna agresija ili povlačenje
- Ponavljajuće kolike, posebno nakon hranjenja
- Tupa dlaka, slab razvoj mišića
- Nema motivacije za rad, škrgutanje zubima
Stoga je pravilo: Ako se sumnja na čireve na želucu → gastroskopija i samo gastroskopija! Nitko izvana ne može sa sigurnošću reći ima li konj želučanih problema!
4. Dijagnoza – koliko su ozbiljni čirevi?
Jedina pouzdana metoda je gastroskopija. To uključuje vizualnu procjenu želuca i klasifikaciju prema stupnju promjena.
Međunarodna ESGD klasifikacija (za gornji dio želuca)
Ne postoji jedinstvena ljestvica za glandularne čireve (EGGD), ali se uobičajeno koriste pojmovi “normalno”, “blago/povišeno hiperemično”, “umjereno/plitko hemoragično”, “jako/plitko ulcerirano”, “jako/povišena hemoragična sluznica” – smatraju se težima za liječenje jer znanstvenici ne znaju 100% zašto nastaju.
5. Hranidba – dobar management – manje skvamoznih čireva
Slučajevi konja s čirevima, s kojima radim, uvijek se temelje na promjeni plana hranidbe i promjene u managementu hranjenja te držanju. Lijekovi su privremeno rješenje. Uvijek bismo trebali pokušati otkriti temeljni uzrok problema!
Osnovni princip: Gruba hrana prije koncentrirane hrane!
Stalna ispaša potiče proizvodnju sline, koja je najbolji amortizer protiv želučane kiseline. Samo žvakanje dovodi do proizvodnje sline kod konja; stoga konjima treba kontinuirana opskrba sijenom, idealno:
- min. 1,5–2,0% tjelesne težine dnevno
- Sijeno ad libitum, pod uvjetom da je metabolički moguće
- Mreže za sijeno kada su potrebne
- Lucerna kao prirodni pufer
- Suplementi, ako su potrebni – pažljivo birajte
6. Držanje i trening – podcijenjeni, ali ključni faktori
Čirevi koji se nalaze na žljezdanom dijelu (EGGD) nisu isključivo uzrokovani hranom, već i cijelim okruženjem u kojem konj živi. Kroz način držanja konja u moderno doba- zatvaranje u štale, više se puta pokazalo koliko značajno psihološki stres, odnosno odvojenost od „prijatelja“ utječe na zdravlje želuca. Pokazalo se da konji držani u pojedinačnim štalama/boksevima bez pravog društvenog kontakta razvijaju višu razinu kortizola i slabije uzimaju hranu.
„Socijalna izolacija i ograničene mogućnosti kretanja više se puta navode kao značajni čimbenici stresa koji slabe zaštitni sloj želučane sluznice i potiču razvoj želučanih ulkusa kod konja, prema klinici .“
Veterinarski fakultet u Beču sažima:
„Slobodan pristup vlaknastoj hrani i redovita ispaša među najučinkovitijim su mjerama za smanjenje rizika od čireva.“ Treba naglasiti da to nije uvijek prihvatljivo za sve konje – konji koji se bore s EMS-om, inzulinskom rezistencijom, lako dobivaju na težini itd., ne bi trebali slijediti ovo pravilo!
Trening se također mora uzeti u obzir. Jahanje na prazan želudac predstavlja ogroman stres za mnoge konje. Odjel za hranidbu i probavnu fiziologiju Sveučilišta prirodnih resursa i znanosti o životu u Beču navodi:
„Čak i nekoliko sati bez unosa vlakana dovodi do značajnog pada pH vrijednosti u gornjem dijelu želuca, što znači da kiselina tijekom treninga iritira nezaštićenu sluznicu.“
Pokazalo se da je najbolji način za ublažavanje ovog rizika je jedenje male porcije sijena oko 30 do 60 minuta prije jahanja. Nadalje, mirna dnevna rutina značajno poboljšava opuštanje konja.
Konj bi trebao imati dva dana odmora od treninga tjedno kako bi se njegovo tijelo moglo oporaviti mentalno i fizički. Ova metoda značajno smanjuje pojavu čireva u području žljezdanog dijela želuca.
Mala pregledna tablica
7. Terapija
Terapija kod čireva na želucu uvijek se sastoji od dvije komponente: medicinskog liječenja i promjena u hranidbi i držanju. Obje moraju djelovati zajedno – sami lijekovi daju samo kratkoročna poboljšanja.
Standardni veterinarski tretman liječenja u Austriji temelji se na omeprazolu. Austrijsko društvo za konjsku medicinu navodi sljedeće:
“Prema NCBI-ju, omeprazol se smatra pouzdanim lijekom za inhibiciju proizvodnje kiseline i predstavlja terapijski zlatni standard za ESGD.”
Za ulkuse u žljezdanom dijelu (EGGD), dodatni zaštitnici sluznice su učinkovitiji. Sukralfat se posebno često koristi. Stručni članak jasno naglašava ovu razliku:
Drugi dio terapije – hranjenje i držanje – bitni su za dugoročno zdravlje želuca. Slobodan pristup sijenu, dodatak lucerne, značajno smanjenje škrobne hrane i praćenje razine NSC-a sada su standardne preporuke u savjetovanju o hranidbi.
Vrlo sažet terapijski pregled
Zaključak
Čir na želucu se ne pojavljuje niotkuda. Rezultat je sustava koji nije prilagođen konju.
Uz dobro upravljanje grubom hranom, uvjete smještaja s niskim stresom, odgovarajući trening i posebno dobro osmišljenom planu hranidbe koji uzima u obzir i metaboličke probleme te PSSM1 i PSSM2, većina slučajeva može se održivo stabilizirati.
Konj sa zdravim želucem bolje jede, bolje radi, brže se oporavlja i jednostavno ima više životnog žara. A to je upravo ono čemu bi svaki vlasnik konja trebao težiti.
