Pravilna hranidba haflingera: od sijena do mineralnih dodataka – vodič iz prakse

Ova pasmina potječe iz Južnotirolskih Alpa i prilagođena je skromnim uvjetima. Haflingeri spadaju u lako hranjive (tzv. „easy keeper”) konje s robusnom građom tijela. Imaju relativno nizak osnovni metabolizam – što znači da vrlo učinkovito iskorištavaju hranu i mogu opstati uz male količine, što potvrđuje i Pferderevue¹.

Ova skromnost u hranidbi povijesno je uvjetovana: u siromašnim planinskim krajevima Južnog Tirola haflingeri su morali biti izdržljivi i kao radni i kao teretni konji, čak i kada je hrana bila oskudna. Kako ističe dr. Susanne Weyrauch, to se do danas gotovo nije promijenilo².

Istovremeno, haflingeri imaju izražen apetit i pri obilnom obroku brzo nakupljaju višak masnog tkiva. Mnogi vlasnici zato imaju poteškoća održati ih u idealnoj tjelesnoj kondiciji.

Prekomjerna tjelesna težina nije samo estetski problem – ona znatno povećava rizik od metaboličkih poremećaja poput eng. Equine Metabolic Syndrome (EMS), koji često dovodi do laminitisa (kronične upale lamine)^2.1.

Kao otporna pasmina i pasmina koja dobro iskorištava hranu, haflinger zahtijeva pažljivo osmišljenu strategiju hranidbe kako bi ostao zdrav.

1. Sijeno kao osnova hranidbe

Sijeno je glavno krmivo haflingera i trebalo bi činiti najveći dio njegova obroka. Kvalitetno, dobro strukturirano voluminozno krmivo osigurava probavu i daje esencijalna vlakna. Posebnu pažnju treba obratiti na to da sijeno bude bez prašine, bez plijesni i da je dobre kvalitete – trebalo bi ugodno mirisati, imati zelenkastu boju i potjecati iz raznolike mješavine trava (rado i s biljem)^2.2.

Kao smjernica vrijedi:

Davati sijeno u količini od 1,5–2 % tjelesne mase po danu. Haflinger s 500 kg tjelesne mase treba dakle oko 7,5–10 kg sijena dnevno. Ova količina osigurava osnovnu opskrbu sirovim vlaknima. Kod lako hranjivih ili pretilih konja količina sijena može se držati u donjem rasponu ove granice.

Važno:

Čak i kod dijete konj bi trebao dobiti najmanje 1,2 kg sijena na 100 kg tjelesne mase – manje od ove količine dovodi do nedostatka hranjivih tvari, probavnih smetnji (kolika, čirevi na želucu) i stresa, kako također preporučuje pferderevue^1.2. Samo u posebnim situacijama unos sijena dodatno se smanjuje – to mora nužno provesti stručnjak za hranidbu konja.

Hranidba u praksi:

Praktično, to znači da se sijeno što je više moguće raspodijeli preko dana, tako da haflinger može stalno jesti bez dugih pauza gladi.

U držanju u boksu prikladno je:

• ujutro, u podne i navečer davati manje porcije sijena
• ili objesiti mreže za sijeno s malim rupicama, kako bi se produljilo vrijeme hranjenja

U otvorenom stajskom držanju, gdje se često nudi sijeno ad libitum, potrebna je opreznost: sijeno koje je slobodno na raspolaganju kod većine haflingera ne funkcionira, jer jednostavno ne prestaju jesti.

U takvim slučajevima pristup se mora ograničiti – npr. privremenim uklanjanjem hranilica za sijeno ili korištenjem vremenski podešenih automata za hranidbu.

1.1. Slama kao dopuna

Slama se može koristiti kao dopunsko, manje hranjivo krmivo:

• mnogi stručnjaci preporučuju da se dio obroka voluminoznog krmiva zamijeni slamom (otprilike 1/3 slame i 2/3 sijena)⁴
• slama gotovo da ne daje energiju, ali održava probavni trakt aktivnim i konja sitim, bez povećanja tjelesne mase

Važno: Slama nikada ne zamjenjuje sijeno, nego samo produljuje vrijeme hranjenja. Uvijek mora biti osigurana dovoljna količina sijena kao osnova.

1.2. Kontrolirani ispaš

I ispaša mora biti kontrolirana kod haflingera.

Svježa paša – posebno u proljeće i jesen – sadrži puno šećera, fruktana i energije.

Haflingeri imaju tendenciju da na bogatim pašnjacima doslovno „eksplodiraju“ (u smislu naglog debljanja).

Idealno je:

• siromašniji travnjak
• ili vremenski ograničena ispaša

Mnogi vlasnici haflingera u Austriji to rade tako da njihovi konji smiju pasti samo nekoliko sati u rano jutro ili na već popasanim parcelama.

U nekim je slučajevima čak i “brnjica” (korpa za ograničavanje unosa trave) opravdana, kako bi se unos trave znatno smanjio – osobito kod konja sklonih EMS-u⁴.

Ostatak vremena haflinger provodi na suhom ispustu (dry lot) s kontroliranim pristupom sijenu.

Opće pravilo: bolje sijeno nego trava – tako se količina hrane i sadržaj šećera mogu bolje držati pod kontrolom.

2. Koncentrirana krmiva: Kada i koliko malo?

Za razliku od punokrvnih sportskih konja, haflingeri uglavnom trebaju vrlo malo ili uopće ne trebaju koncentriranu hranu. U većini slučajeva energetske potrebe u potpunosti se mogu pokriti kvalitetnim sijenom. Žitarice i musliju slične mješavine često su suvišne – a mogu čak i štetiti, jer sadrže mnogo škroba, šećera i energije koju jedan lako hranjiv konj ne treba.

Kao stručnjakinja za hranidbu često primjećujem da haflingeri ipak dobivaju koncentriranu hranu – iz navike ili zato što se „svakom konju daje jedna mjerica muslija“.

Ovdje vrijedi: manje je više.

Ako haflinger radi samo lagane do umjereni rad (ovisno o vrsti rada), u pravilu mu je dovoljno samo sijeno i mineralno-vitaminski dodatak.

2.1. Kada je koncentrirana hrana opravdana?

Samo u iznimnim slučajevima:

• kod haflingera u teškom radu (npr. vuča drva, vožnja zaprega, jako čestih turnira),
• kod kobila u graviditetu i laktaciji,
• ili kada pojedini haflinger unatoč dobroj hranidbi sijenom gubi na tjelesnoj masi

U takvim slučajevima treba ciljano i umjereno dodavati ekstra obrok.

Mješavine s melasom, kukuruzom ili visokim udjelom žitarica trebale bi biti tabu. Kanta muslija puni želudac, ali ne zadovoljava potrebu za žvakanjem. Rezultat mogu biti frustracija, moljakanje, stres ili problemi sa želucem.

U praksi:
 Mnogi haflingeri uopće ne dobivaju klasičnu koncentriranu hranu.

Umjesto toga dobivaju:

• dovoljno sijena,
• malu baznu porciju za davanje mineralnih tvari
  • npr. šaku lucerninih peleta, nemelasirane repine rezance ili nekoliko mrkvi. Tako konj ima osjećaj da je dobio nešto „posebno“ – bez prevelike opskrbe.

3. Mineralne tvari: nužni dodaci

Čak i ako haflingeri mogu dobro funkcionirati uz skromnu hranidbu, jedno se ne smije zanemariti: opskrba mineralnim tvarima i vitaminima. Samo sijeno ne sadrži sve mikronutrijente u dovoljnim količinama kao ni vitamine.

U današnjem uzgoju konja vrijedi: osnovna krmiva (sijeno, trava) nisu dovoljna za pokrivanje potreba za mineralima, stoga se najvažniji elementi moraju nadopuniti^4.1.. Rješenje nude mineralne smjese ili tzv. vitaminsko-mineralni balanceri, koji se nude u obliku praha, peleta ili briketa.

Haflinger bi idealno trebao svakodnevno dobivati odgovarajuće mineralno-vitaminsko krmivo – posebno onda kada ne prima ili prima vrlo malo koncentrirane hrane.

Primjer: Mnoga tla prirodno su siromašna selenom, što se može odraziti i u sijenu.

3.1. Prirodni vs. sintetički izvori

Često su vlasnici konja nesigurni trebaju li se radije osloniti na „prirodne” izvore minerala (npr. brašno od algi, bilje, pivski kvasac) ili na sintetički proizvedene mineralne smjese.

Važno je razumjeti da pojmovi poput organski vezano (kelati, najčešće vezani na aminokiseline) ili anorganski (npr. u obliku oksida ili sulfata) često dovode do pretpostavke da je „organsko/prirodno” automatski bolje. Zapravo se svi ti dodaci proizvode u laboratoriju – čak i organski kelati ne dolaze izravno s pašnjaka^4.2. U prirodi se minerali pojavljuju i anorganski i organski, ali u znatno manjim koncentracijama.

Nekoliko biljaka u sijenu nikada ne može potpuno pokriti potrebe za cinkom, bakrom i ostalim elementima.

Zato dodaci s mineralima sadrže te elemente u koncentriranom obliku. Ključno je koliko je dobra bioraspoloživost (mogućnost apsorpcije u tijelu konja).

Neravnoteža kod minerala može ometati apsorpciju drugih – npr. kalcij i fosfor konkuriraju jedan drugome.

Važno: nikada se ne daje samo jedan mineral samostalno osim u posebnin slučajevima.

U tipičnoj smjesi:

• nalazi se više različitih tvari,
• one međusobno utječu na apsorpciju,
• proizvođači zato svjesno doziraju neke minerale više, kako bi unatoč konkurenciji u crijevu konj primio dovoljnu količinu svakog elementa

 

Zaključak:

Dobro mineralno krmivo daje sve važne elemente u tragovima u pravom omjeru – je li vezano organski ili anorganski u principu, svejedno je, sve dok se može apsorbirati u dovoljnoj količini.

Ravnoteža je najvažnija. Haflinger ne bi smio imati ni manjak ni višak minerala.

Idealno je odabrati mineralno krmivo koje odgovara sijenu i potrebama pojedinog konja.

Pritom pomažu:

• analiza krmiva (sijena),
• savjet stručnjaka za hranidbu.

4. Posebne napomene za hranidbu

Na kraju još konkretni savjeti za tipične problematične situacije kod haflingera: prekomjerna tjelesna težina, EMS i hranidba starijih konja. Ove situacije zahtijevaju posebnu pažnju u hranidbi.

4.1. Prekomjerna težina kod Haflingera

Haflingeri zbog navedenih razloga često imaju sklonost pretilosti. Pomalo zaobljeni poni može izgledati simpatično, ali za konja svaki suvišni kilogram znači opterećenje^1.5.

Pretili haflingeri imaju povećan rizik od EMS-a, inzulinske rezistencije i laminitisa; osim toga, trpe i zglobovi, srce, krvotok i disanje.

Studije pokazuju da je oko 30–40 % rekreativnih konja u Europi prekomjerne tjelesne mase – a haflingeri su među najčešće pogođenim pasminama⁵.

Vlasnik treba dosljedno reagirati čim „Hafi“ počne nakupljati masne naslage. Prevencija i upravljanje u prvom redu se vrte oko jedne stvari: smanjiti kalorije, ali očuvati hranjive tvari.

Korak 1: Procjena stanja – provjera trenutne hranidbe

Iskreno provjeri trenutnu hranidbu. Dobiva li tvoj haflinger koncentriranu hranu? Ako da – izbaci je bez zamjene (osim ako se radi o čistom mineralnom dodatku). Koliko sijena dobiva? Izvagaj! Nema odokativno!

Dnevne potrebe za sijenom kod dijete:
 Ako unos sijena prelazi 1,5 % tjelesne mase, može se postupno smanjiti na 1,5 % tjelesne mase.

Ta se količina može nadopuniti slamom kako bi se produžilo vrijeme hranjenja. Ali oprez: gladovanje je zabranjeno!

Ispod 1,2 kg sijena na 100 kg tjelesne mase smatra se prema zaštiti životinja neprihvatljivim i opasnim po zdravlje – no u pojedinačnim slučajevima ipak je moguće^3.3.!

Radikalne dijete dodatno opterećuju psihu konja. Stalno gladan haflinger lako razvija zavist i „paniku oko hrane“, što otežava rukovanje. Zato: smanjuj pažljivo i ne ostavljaj konja predugo bez hrane. Da, nije lagan zadatak!

Korak 2: Upravljanje voluminoznom hranom – male porcije, veliki učinak

Konji su životinje s vrlo specifičnim potrebama u hranidbi, osobito zbog probavnog sustava koji je prilagođen stalnom unosu sirovih vlakana poput sijena. Idealno, konji ne bi smjeli ostati bez hrane dulje od četiri sata. Duže pauze dovode do različitih zdravstvenih problema, uključujući želučane čireve, stres, kolike i poremećaje u ponašanju.

Sijeno rasporedite u male porcije tijekom dana. Idealna su rješenja mreže za sijeno s uskim otvorima, slowfeeder-hranilice ili automati koji svakih nekoliko sati ispuštaju sijeno^1.6. Tako konj stalno ima nešto za grickanje i ne dolazi u stanje dugog “praznog hoda”.

Grane za grickanje (npr. vrba, breza, lijeska) također mogu biti korisne kao zanimacija. Ne zamjenjuju hranu, ali daju strukturna vlakna i pomažu protiv dosade.

Korak 3: Kretanje – više trošiti, zdravo mršavjeti

Iako je ovdje prvenstveno riječ o hranidbi, jedno se ne smije izostaviti: kretanje. Prekomjerno težak haflinger mora trošiti više energije kako bi smršavio.

Prikladne mjere:

• dugačke šetnje,
• kretanje na suhom ispustu,
• lagano lonžiranje, rad sa zemlje ili jahanje u hodu i kasu, a ako je moguće i u galopu

Studije dokazuju: već 30 minuta kretanja dnevno mjerljivo poboljšava inzulinski metabolizam.

Važno: ne preopteretiti. Jako pretili konji trebaju se polako privikavati na aktivnost – osobito se zglobovi i krvožilni sustav moraju prilagoditi. Rad treba postepeno, ali redovito pojačavati^4.3.

Korak 4: Strpljenje i kontrola – dokumentiranje uspjeha

Zdravo mršavljenje kod konja odvija se polako. Računajte na nekoliko mjeseci kako bi se postigli značajni pomaci.

Korisni alati za kontrolu:

Pazi na greben vrata: trebao bi biti mekan – tvrde masne naslage smatraju se znakom upozorenja.

Slavi male uspjehe – svaki centimetar manje opsega trbuha se računa. Kod jako pretilih haflingera obavezno je uključiti veterinara i savjetnika za hranidbu. Kod brzog gubitka težine može se pojaviti hiperlipemija – opasni poremećaj metabolizma masti.

Kod izražene pretilosti treba redovito, uz druge krvne parametre, provjeravati i jetrene vrijednosti.

Općenito, disciplinirana briga uz ove mjere može haflingera dovesti natrag u ravnotežu – vitkog, zdravog i bez stresa.

4.2. Equine Metabolic Syndrome (EMS)

EMS je složena metabolička bolest tj. sindrome koji posebno često pogađa lako hranjive pasmine poput haflingera. Pojednostavljeno rečeno, radi se o obliku inzulinske rezistencije, sličnoj dijabetesu tipa 2 kod ljudi, uz pretilost i moguć laminitis. Organizam više ne može pravilno regulirati šećer u krvi; kao posljedica, konji s EMS-om pojačano talože masno tkivo. Tipični su masni jastučići na grebenu vrata, u području ramena i sapi, a unatoč dijeti teško gube na težini⁶.

Neliječen EMS gotovo uvijek dovodi do laminitisa – bolne upale stijenke kopita, što ovu bolest čini tako opasnom. Upozoravajući znakovi za EMS su također brzo dobivanje na težini, Cresty Neck (tvrde masne naslage na vratu) i napadi laminitisa već nakon kratke ispaše.

4.2.1. Hranidba kod EMS-a: dosljedna kontrola

Hranidba haflingera s EMS-om zahtijeva stroge mjere. Šećer i škrob moraju se drastično smanjiti. Koncentrirana hrana se u potpunosti izbacuje, uključujući i poslastice. Također, trava je u početku zabranjena. Konj s EMS-om u akutnoj fazi ne smije na livadu, jer svježa trava sadrži puno fruktana koji može biti triger.

Idealno je hraniti sijenom, dobre kvalitete, s niskom energijom i udjelom nestrukturiranih ugljikohidrata.

Smjernice za sijeno kod EMS-a:
Sijeno za konje s EMS-om smije sadržavati najviše 12 % NSC-a. Točnu vrijednost možemo saznati samo analizom sijena. Ako to nije moguće, sijeno se može namakati (30 minuta u toploj vodi ili 1 sat u hladnoj vodi, najviše do 12 sati).

Važno je da konj s EMS-om, unatoč dijeti, stalno može jesti – primjerice iz mreže za sijeno, kako bi razina inzulina ostala stabilna i kako ne bi nastupile faze gladi koje izazivaju napade prejedanja.

Uz sijeno je nužno i mineralno krmivo bez melase. Čisto mineralno krmivo bez dodatka šećera opskrbljuje konja svim potrebnim hranjivim tvarima, a da ne utječe na razinu šećera u krvi.

4.2.2. Ispaša kod EMS-a – samo uz strategiju

Tek kada konj ponovno postane osjetljiviji na inzulin – što se prepoznaje po poboljšanim krvnim vrijednostima i gubitku tjelesne mase – može se oprezno razmišljati o kontroliranoj ispaši. Preporučuje se dopuštanje paše rano ujutro, jer je tada sadržaj fruktana u travi najniži (od 3 sata ujutro do 10 sati ujutro).

Korpa za ispašu u ovoj fazi vrlo je korisna kako bi se unos trave značajno ograničio. U praksi se pokazalo dobrim da se konji s EMS-om na ispašu puštaju tek nakon prve košnje, kada je trava starija i siromašnija hranjivim tvarima.

Pravi termini za EMS-ispašu:

Kretanje je od presudne važnosti. Zato haflinger s EMS-om treba imati fiksan program aktivnosti. Naravno, to se mora uskladiti s veterinarom, osobito ako laminitis još nije potpuno izliječen.

Kada su kopita jednom stabilna, konj bi se trebao što više kretati kako bi se metabolizam ponovno aktivirao.

4.2.3. Terapija i skrb – doživotna, a ne kratkotrajna

EMS nije stanje koje se može riješiti s dva tjedna dijete, već zahtijeva trajnu i dosljednu skrb. Osim promjene hranidbe, često se preporučuju i medicinske mjere.

Ovdje je savjetovanje sa stručnom osobom neizostavno. Postoje specijalizirani savjetnici za konjsku hranidbu koji zajedno s veterinarom mogu izraditi individualne EMS-planove.

Strpljenje i disciplina često dovode do uspjeha: mnogi haflingeri s EMS-om mogu se unutar 1 do 2 godine stabilizirati do te mjere da ponovno u umjerenim količinama smiju na pašu i podnose različite kvalitete sijena – bez povratka bolesti.

Iskustvo pokazuje: što se EMS ranije prepozna i liječi, to su veće šanse za stabilizaciju.

To zahtijeva predanost – ali se isplati za zdravlje i kvalitetu života konja.

4.3. Starije Haflingere pravilno hraniti

 

View this post on Instagram

 

A post shared by 🇦🇹 |Santina Pamic| 🇭🇷 | Unabhängige Pferdefutterberaterin (@futterberatung.equus_victu)

Očekivani životni vijek haflingera je visok – nerijetko dožive 30 godina i više. Stariji haflingeri postavljaju posebne zahtjeve u hranidbi, jer se s godinama mijenjaju metabolizam i probava. Mnogi stariji konji skloni su dobiti inzulinsku rezistenciju povezanu s godinama, slično EMS-u, čak i ako ranije nikada nisu imali problema^4.5. Istodobno, problemi sa zubalom i slabljenje probavnih sposobnosti mogu dovesti do toga da stariji haflinger gubi na težini ili mišićnoj masi, unatoč naizgled dovoljnoj hranidbi.

Redovita provjera tjelesne kondicije kod starijih konja je ključna, jer promjene često nastupaju polako i neprimjetno.

Umijeće je dakle u tome da se senior s jedne strane održi metabolički zdravim i vitkim (bez viška šećera/škroba), a s druge strane da dobije dovoljno hranjivih tvari i kalorija kako ne bi “propao”.

4.3.1. Sijeno ostaje osnova – ali samo ako se može žvakati

Osnova hranidbe i kod starijih konja ostaje sijeno, no treba provjeriti može li ga stariji haflinger još uvijek žvakati. Istrošeni zubi, klimavi kutnjaci ili gubitak zubi česti su kod starih konja. Takvi konji žvaču sporije i često više ne usitne vlakna u potpunosti – prepoznaje se po dugim vlaknima u izmetu ili po tome što stariji konj ispušta „kuglice“ (kuglice sijena) iz ustiju.

Savjet: zube bi trebao barem jednom godišnje kontrolirati veterinar.

Ako je žvakanje otežano, treba prijeći na alternativne izvore sirovih vlakana. Dobro se pokazalo sijena u peletima – dakle osušena livadska vlakna u prešanoj formi, koja se namaču u vodi. Tako nastaje mekani kašasti obrok koji i bezzubi haflinger može bez problema progutati. Također se mogu davati i peleti od lucerne, prethodno namočeni. Slično je i kada ždrijebe prijelazi sa mlijeka na starter hranu.

Obratiti pažnju na veličinu čestica: pregrube vlati mogu kod problema s gutanjem izazvati kolike zbog začepa.

Izvor vlakana u starijoj dobi – zamjena za žvakanje

4.3.2. Bjelančevine i minerali – dozirano umjesto paušalno

Osim dovoljne količine hrane bogate vlaknima, stariji konji često trebaju prilagođene količine bjelančevina i mineralnih tvari. Potreba za proteinima u starijoj dobi lagano raste, jer je iskorištavanje u organizmu manje učinkovito, a mišićna masa se mora održavati⁷.

Međutim, haflingeri ne podnose velike viškove bjelančevina iz obilne koncentrirane hrane – to opterećuje jetru i bubrege. Umjesto da se koriste musliji za seniore bogati žitaricama (koji često iznenađujuće sadrže mnogo šećera i škroba), treba posegnuti za kvalitetnim, prirodnim nositeljima bjelančevina.

Prikladni su npr.: lucerna (alfalfa) u obliku sijena, cobs ili peleta, kao i esparzeta – biljka koja sadrži tanine, dobro se prihvaća i ima dobar sadržaj proteina.

Studije pokazuju da esparzeta djeluje protuupalno i podupire probavni trakt^4.6. Također je bogata proteinima sojina sačma.

Smjernica: uz normalnu obrok sijena može se dodati oko 0,5 kg lucerninog sijena na 100 kg tjelesne mase – pod uvjetom da je konju potrebno i da ga dobro podnosi.

4.3.3. Opskrba mineralnim tvarima – prilagođena kao kod EMS-a

Za mineralnu hranu vrijede kod seniora ista osnovna pravila kao i za odraslog haflingera: svi važni minerali i vitamini trebaju biti pokriveni. Posebno stariji konji s metaboličkim problemima imaju koristi od dobro odabranog mineralnog krmiva, primjerice s povećanim udjelom vitamina E i C za podršku imunološkom sustavu.

Mnogi takozvani „senior-musliji” reklamiraju se s dodatnim vitaminima, dodacima za zglobove i slično, no često ih treba gledati kritički: u mnogim slučajevima sadrže nepotrebna punila (npr. mekinje, komine) i previše žitarica^4.7.

Moj savjet: bolje investirajte u kvalitetno sijeno, odgovarajuće izvore bjelančevina i individualno prilagođeno mineralno krmivo.

4.3.4. Sažetak i menadžment

Stariji haflinger treba:

• puno hrane bogate sirovim vlaknima,
• umjerenu količinu energije,
• dovoljno bjelančevina,
• što je moguće manje šećera i škroba.

Na taj način ostaje vitak, ali ipak u dobroj kondiciji. Svaki senior treba se promatrati individualno: neki ostaju pretili i u dubokoj starosti te ih treba “kočiti”, dok drugi iznenada počnu mršavjeti i trebaju ciljanu podršku^4.8.

4.4. Cushingov sindrom (PPID) u starijoj dobi

Kod mnogih starijih haflingera dodatno se pojavljuje Cushingov sindrom (PPID) – hormonalne promjene koje dovode do hirzutizma (duga dlaka), gubitka mišićne mase i inzulinske rezistencije. Hranidba je tada slična kao kod EMS-a: s malo ugljikohidrata, ali bogata bjelančevinama i mineralima.

Često se ciljanim načinom hranidbe i držanja može postići stabilizacija i bez visokih doza lijekova.

Pravilno hraniti starijeg konja pravi je balans – ali uz znanje i sposobnost opažanja može se kvaliteta života tvog haflingera održati na visokoj razini sve do duboke starosti.

Zaključak

Pravilna hranidba haflingera zahtijeva osjećaj za mjeru i znanje o njegovim posebnim potrebama. Kao stručnjakinji za hranidbu važno mi je naglasiti da je „manje“ često bolje: puno kvalitetnog sijena, gotovo nimalo koncentrirane hrane, ali ciljane nadopune mineralnim tvarima. Haflingeri su zahvalni konji – uz pravilnu hranidbu ostaju zdravi, pokretni i mogu svoju poznatu dobrodušnost i spremnost na rad zadržati sve do duboke starosti.

Literatura

• Lovett AL, Gilliam LL, Sykes BW, McFarlane D. Thromboelastography in obese horses with insulin dysregulation compared to healthy controls. J Vet Intern Med. 2022 May;36(3):1131-1138. doi: 10.1111/jvim.16421. Epub 2022 Apr 16. PMID: 35429197; PMCID: PMC9151488. Dostupno ovdje
  
• Marycz, Krzysztof; Moll, Eberhard; Grzesiak, Jakub. (2014). Influence of Functional Nutrients on Insulin Resistance in Horses with Equine Metabolic Syndrome. Pakistan Veterinary Journal. 34. 189-192. Dostupno ovdje
  
• Stefaniuk-Szmukier M, Piórkowska K, Ropka-Molik K. Equine Metabolic Syndrome: A Complex Disease Influenced by Multifactorial Genetic Factors. Genes (Basel). 2023 Jul 27;14(8):1544. doi: 10.3390/genes14081544. PMID: 37628596; PMCID: PMC10454496. Dostupno ovdje
  
• Schröder U, Licka TF, Zsoldos R, Hahn CN, MacIntyre N, Schwendenwein I, Schwarz B, Van Den Hoven R. Effect of Diet on Haflinger Horses With GYS1 Mutation (Polysaccharide Storage Myopathy Type 1). Journal of Equine Veterinary Science. 2015;35(7):598-605. doi: 10.1016/j.jevs.2015.03.197. Dostupno ovdje
  
• Rueda-Carrillo G, Rosiles-Martínez R, Hernández-García AI, Vargas-Bello-Pérez E, Trigo-Tavera FJ. Preliminary Study on the Connection Between the Mineral Profile of Horse Hooves and Tensile Strength Based on Body Weight, Sex, Age, Sampling Location, and Riding Disciplines. Front Vet Sci. 2022 Mar 7;8:763935. doi: 10.3389/fvets.2021.763935. PMID: 35320952; PMCID: PMC8936798. Dostupno ovdje
• Vervuert I, Oßwald B, Cuddeford D, Coenen M. (2010). Effects of chromium yeast supplementation on postprandial glycaemic and insulinaemic responses in insulin-resistant ponies and horses. Pferdeheilkunde. 26:245-250. doi: 10.21836/PEM20100221. Dostupno ovdje