Islandski konj- sve što trebate znati

Islandski konj jedinstvena je, mala, ali snažna pasmina konja koja potječe s Islanda. Poznat je po svojoj ogromnoj izdržljivosti, prijateljskoj naravi i dva dodatna hoda, koji ga jasno razlikuju od ostalih pasmina.

Iako je prosječne visine od oko 132–142 cm – dakle odgovara veličini ponija – Islanđani ga s ponosom nazivaju „konjem“. Ono što mu nedostaje u visini, nadoknađuje snagom, izdržljivošću i karakterom.

Pasmina je na Island stigla prije više od tisuću godina s vikinškim doseljenicima i od tada se uzgaja u potpunoj genetskoj izolaciji – zaštićena strogim zakonima koji zabranjuju bilo kakav uvoz stranih konja.

Islandski konj također je poznat po svojoj sposobnosti preživljavanja u ekstremnim uvjetima, kao i po svojim izvanredno udobnim hodovima – posebno jedinstvenim töltom. Ovaj „mali div“ konjskog svijeta postao je pravo kulturno obilježje Islanda i dobiva sve veću popularnost diljem svijeta.

1. Povijest i podrijetlo islandske pasmine konja

Povijest islandske pasmine konja započinje s nordijskim vikinškim doseljenicima, koji su krajem 9. stoljeća stigli na Island. Ti su pioniri na svojim brodovima doveli samo mali broj konja – vjerojatno svoje najizdržljivije i najpouzdanije ponije, koji su potjecali iz nordijskih i keltskih pasmina.

Između otprilike 860. i 935. godine nakon Krista ti su konji činili genetsku osnovu za jedinu konjsku pasminu koja se ikada razvila na Islandu. Godine 982. islandski parlament Alþingi donio je povijesni zakon koji je zabranio uvoz svih stranih konja – zabranu koja vrijedi i danas.

Zahvaljujući tom zakonu, islandski konj se više od 1000 godina razvijao u potpunoj izolaciji – bez utjecaja drugih krvnih linija.

U tom su razdoblju prirodna selekcija i usmjerena uzgojna praksa djelovale ruku pod ruku: surova klima i nepristupačan teren automatski su eliminirali manje izdržljive pasmine, dok su islandski farmeri svjesno uzgajali samo najjače i najpouzdanije konje.

Tijekom stoljeća islandski je konj postao nezamjenjiv dio islandske svakodnevice. U zemlji bez cesta stoljećima je bio jedino prijevozno sredstvo – neophodan za putovanja, prijenos robe i tjeranje ovaca u planinskim područjima.

Islandski konj zauzima i posebno mjesto u mitskoj i književnoj tradiciji Islanda: od legendarnog osmonogog Sleipnira, koji je prema predaji otiskom kopita oblikovao Ásbyrgi-dolinu, do brojnih priča u nordijskim sagama, u kojima su odani konji spašavali svoje jahače, prema Icelandair.

Ugled konja bio je toliko velik da je krađa konja u srednjovjekovnom Islandu bila težak zločin – ponekad kažnjavan progonstvom ili čak smrtnom kaznom.

1.1. Nazadovanje u povijesti: erupcija vulkana 1783.

Unatoč pažljivom uzgoju, islandski konj nije bio pošteđen kriza. Jedan od presudnih događaja bila je erupcija vulkana Laki 1783.–84.: kiša pepela i otrovni plinovi uništili su pašnjake i otrovali hranu, prema Gunnarsdóttir¹.

Posljedica je bila katastrofalna glad, pri kojoj je uginulo do 70 % islandske populacije konja.

No islandski konj preživio je ovu genetsku krizu: životinje koje su preživjele – najizdržljivije u populaciji – postale su temelj za obnovu pasmine u 19. stoljeću.

1.2. Izvoz i globalno širenje

Početkom 20. stoljeća u Islandu su osnovana prva službena uzgojna društva. Od 1940-ih godina Island je započeo izvoz konja u Europu i Sjevernu Ameriku – proces koji je do danas doveo do stabilnih zajednica ljubitelja islandske pasmine u desecima zemalja, prema Arnason i sur.²

Važno: konj koji jednom napusti Island nikada se ne smije vratiti, kako bi zemlja ostala zaštićena od unosa bolesti.

1.3. Islandski konj u 21. stoljeću

Danas je islandski konj nacionalna kulturna baština i islandski identitet. Godine 2024. u svijetu postoji više od 300.000 registriranih islandskih konja, a u 22 zemlje uzgojna društva brinu o standardima i natjecanjima³.

Oko 40 % svjetske populacije i dalje živi na Islandu. Ondje imaju poseban status i zaštitu – svaki konj posjeduje vlastiti broj identiteta („kennitala“), slično islandskoj osobnoj iskaznici.

Očuvanje pasmine ima najviši prioritet. Zato se turiste izričito moli da ne donose korištenu opremu za jahanje, kako se ne bi unijeli uzročnici bolesti.

2. Karakteristike i posebne osobine islandske pasmine konja

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Her Planet (@herplanet.rs)

2.1. Veličina i snaga

Islandski konj je malen, ali iznimno izdržljiv. S visinom grebena od oko 125–145 cm tehnički pripada u veličinu ponija, no na Islandu i u međunarodnom uzgoju uvijek se vodi kao konj.

Njegova je građa kompaktna i snažna, s dubokim prsima, kratkim i jakim nogama te robusnom koštanom strukturom – idealno za teško i neravno područje.

Bez problema može nositi odrasle jahače na duge udaljenosti, kao što je to bilo nužno još u doba Vikinga, kada su konji morali svladavati planinske staze i polja lave s jahačima ili teretom, prema AFS⁴

Ove proporcije daju islandskom konju izdržljivost, sigurnost u koraku i sposobnost da se snađe u svakom okolišu – od stijena do snježnih polja.

2.2. Dlaka i boje

Islandski konj poznat je po svojoj gustoj, vremenski otpornoj dlaci. Posebno zimi razvija dugačko, dvostruko krzno koje ga štiti od ledenog vjetra i hladnoće – često uključujući i „bradu“.

U proljeće se ta dlaka potpuno mijenja i pojavljuje se sjajna ljetna dlaka.

Osobito upečatljiva značajka pasmine je golema raznolikost boja:

• preko 40 priznatih osnovnih boja,
• više od 100 varijacija i kombinacija

Boje poput dorata, vranaca, jelovara, šarenaca, cremella ili silver-dapple sve su prisutne kod islandskih konja. Islandski jezik poznaje čak desetke pojmova za različite nijanse, što jasno pokazuje koliko je ovo obilježje duboko ukorijenjeno u kulturi.

Zanimljivo je da se boja dlake često povezuje s temperamentom. Rašireno je mišljenje da su srebrnasti konji nervozniji, teže za rukovanje i osjetljiviji na podražaje straha.

Cilj jedne aktualne studije bio je ispitati izazivaju li genetske mutacije, koje su odgovorne za srebrnu boju, doista i razlike u ponašanju kod islandskih konja, prema najnovijim istraživanjima Brunberg i sur.⁵

2.3. Temperament i ponašanje

Islandski konj poznat je po svom prijateljskom, društvenom i pouzdanom karakteru.

Njegova stoljetna bliska povezanost s ljudima stvorila je konja koji:

• rijetko se plaši,
• djeluje mirno i spremno za učenje,
• ali ipak ostaje živahan, budan i samostalan

Mnogi islandski konji posebno su vezani uz ljude i vole društvo. Istodobno imaju izražen nagon za kretanjem i dozu temperamenta – upravo onu kombinaciju koja ih čini pogodnima i za početnike i za ambiciozne jahače.

Nije neobično da islandski konj prijepodne uči dijete jahati – a poslijepodne s istim žarom sudjeluje na töltskom ispitu.

2.4. Jedinstveni hodovi: tölt i trkaći pass

Najpoznatija osobina islandskog konja njegova je sposobnost da vlada s pet hodova. Osim hoda, kasa i galopa, većina islandskih konja posjeduje i:

Tölt

• četverotaktni hod, pri kojem je uvijek barem jedna noga na tlu
• izvanredno ugodan za jahača – nema poskakivanja kao u kasu
• idealan za duga jahanja po teškom terenu
• jahači mogu čak nositi šalicu kave, a da ništa ne proliju
• tölt daje osjećaj klizanja, koji se uspoređuje s ljuljačkom foteljom

 

Trkaći pass (skeið)

• dvotaktni hod s bočnim kretanjem nogu (lijeva strana – desna strana)
• obje noge s jedne strane pokreću se istodobno
• postoji trenutak potpune lebdeće faze
• brzina: do 50 km/h – slično brzom galopu
• ne pokazuje svaki islandski konj trkaći pass, ali gotovo svi pokazuju tölt. Neki se konji smatraju „četverohodnima“, a drugi „petohodnima“.

Genetska sposobnost za ove specijalne hodove stoljećima se svjesno prenosila, a prema suvremenim istraživanjima povezana je s posebnim genom, koji su, prema Sigurðardóttir i sur., vjerojatno već donijeli prvi doseljenici⁶.

2.5. Zašto konj, a ne poni?

Unatoč svojoj maloj visini, islandski se konji nikada ne nazivaju ponijima – iz sljedećih razloga:

• u islandskom jeziku ne postoji riječ za „poni“ – svi se zovu hestur
• bez problema nose odrasle, izdržljivi su i hrabri
• na turnirima i u uzgoju međunarodno se vode kao konji, neovisno o visini grebena
• Island je ponosan na svoje „male velike konje“ – a mnogi Islanđani osjećaju se čak i uvrijeđeno kada netko upotrijebi riječ „poni“.

3. Zdravlje i njega islandskog konja

Islandski konj u svojoj domovini ima jedinstvenu prednost: Island je gotovo potpuno oslobođen konjskih bolesti koje su u drugim zemljama uobičajene.

Još od 982. godine zakonom je zabranjen uvoz stranih konja, što znači da mnoge zarazne bolesti poput konjske gripe ili šuge (druse) ondje uopće ne postoje, prema MAST⁷. Zbog toga islandski konji na Islandu ne trebaju rutinska cijepljenja kakva su uobičajena drugdje.

Međutim, ta izolacija ima i nedostatke: konji nemaju prirodni imunitet protiv uzročnika bolesti iz inozemstva. Čim se islandski konj izveze, on postaje potencijalno vrlo ugrožen.

3.1. Izvoz i rizici od infekcija

Vlasnici u inozemstvu stoga moraju posebno paziti na cijepljenja, karantenu i higijenske protokole.

Godine 2010. ova se osjetljivost pokazala na dramatičan način. Pojavila se nova respiratorna bolest i zahvatila gotovo cijelu populaciju islandskih konja – oko 80.000 životinja patilo je u kratkom vremenu od kašlja i slabosti.

Uzročnik je bio bakterijski patogen, sličan uzročniku šuge (druse), koji se nesmetano širio jer nijedan konj prije nije imao kontakt s njim, kako pokazuju neke studije. Većina se životinja oporavila, ali ovaj je slučaj iste godine doveo do trenutne zabrane izvoza.

Posljedica je bila pooštravanje karantenskih pravila – čak se i korištene jahaće čizme turista danas smatraju potencijalnom prijetnjom. Ovaj primjer pokazuje koliko Island ozbiljno shvaća pitanje biosigurnosti.

3.2. Genetika i uzgojno zdravlje

Unatoč genetskoj izolaciji, islandski konji pokazuju iznenađujuće stabilnu i raznoliku genetsku strukturu. Posebno u područjima koja se odnose na imunološki sustav, istraživači su utvrdili ohrabrujuću raznolikost. Efektivna veličina populacije ostala je relativno konstantna u posljednjih 150 godina, što je uvelike ograničilo probleme s inbreedingom.

Ipak, postoje pasminske slabosti koje se u uzgojnim programima moraju uzeti u obzir:

3.3.1. Ljetni ekcem – problem izvan Islanda

Na Islandu nema obada ni komaraca. To zvuči idealno – i doista jest. No kada se islandski konj izveze u područje bogato komarcima, može doći do teških kožnih reakcija¹¹.

Mnogi islandski konji pokazuju ekstremne alergije, osobito na Culicoides komarce, što se očituje jakim svrbežom i vlažnim ekcemima.

Strategije liječenja uključuju:

• korištenje zaštitnih deka protiv insekata
• sredstva za zaštitu od insekata
• promjenu pašnjaka u područja bez komaraca

3.4. Držanje i menadžment

Na Islandu konji većinom žive tijekom cijele godine na otvorenom – čak i zimi. Životinje su prilagođene surovoj klimi i trebaju tek zaklon od vjetra i dovoljno voluminozne hrane. Ovaj oblik držanja posebno je primjeren konjima i podržava njihovo prirodno ponašanje.

Studije¹² također potvrđuju: islandski konji koji se drže u grupama na pašnjaku pokazuju više kretanja, bolje socijalno ponašanje i češće ležanje nego konji u pojedinačnim boksovima.

3.4.1. Usporedba: držanje na Islandu i u inozemstvu

3.5. Redovita njega

Kao i svaka druga pasmina, islandski konji zahtijevaju redovitu njegu, osobito kada se drže izvan Islanda.

To uključuje:

• Njegu kopita: islandski konji imaju posebno čvrsta, brzo rastuća kopita – posljedica prirodne selekcije na tvrdom tlu. Bez redovitog korektiranja prijete deformacije i šepanja
• Kontrolu zubi: preporučuje se jednom godišnje
• Dehelmintizacija: 1–2 puta godišnje, prema dogovoru s veterinarom, poželjno i slanje uzoraka konjskog izmeta na analizu
• Cijepljenja: ovisno o zemlji držanja, individualno potrebna

Česta pogrešna pretpostavka jest da su islandski konji toliko robusni da im „njega nije potrebna“. To nije točno – potrebna im je ista osnovna skrb kao i svakoj drugoj pasmini, uz što prirodnije i prikladnije uvjete držanja, gdje mogu izražavati svoje socijalno ponašanje.

Njega dlake također je važna, a često se zanemaruje. Budući da islandski konji zimi razvijaju iznimno gusto krzno, redovito četkanje nužno je kako bi se:

• spriječila zapetljavanja i kožni problemi,
• omogućilo uklanjanje vlage,
• podržala regulacija tjelesne temperature

Kod ljetnog ekcema posebno je važno temeljito kontrolirati dlaku, kako bi se upaljena mjesta prepoznala na vrijeme.

4. Hranidba islandskog konja

Hranidba igra posebno važnu ulogu kod islandskog konja jer se ubraja u tzv. lako hranjive tipove (eng. Easy keepers). To znači: ovi konji izuzetno učinkovito iskorištavaju hranu i često već pri malim količinama lako dobivaju na težini¹³.

Ta se sposobnost razvijala stoljećima na siromašnim pašnjacima Islanda – dugačke zime, oskudna trava i mala dostupnost hranjivih tvari stvorili su konja koji se može održavati s vrlo malo hrane.

Ova genetski ukorijenjena štedljivost metabolizma, međutim, znači da islandski konji u sredinama bogatim hranom zahtijevaju posebnu pažnju. Bez kontrolirane hranidbe prijete zdravstveni problemi poput pretilosti i metaboličkih poremećaja.

Slično kao kod islandskog konja, i kod easy keeper pasmina poput haflingera, koncept hranidbe temeljen na vlaknima i mineralima od ključne je važnosti – posebno jer bi i haflingeri često trebali izbjegavati visokokaloričnu koncentriranu hranu. Više o tome možeš pronaći u našem detaljnom vodiču za hranidbu haflingera.

4.1. Posebna hranidba kod bolesti dišnih putova i zuba

4.1.1. Konjsko astma (RAO) / COPD

Iako su islandski konji izdržljivi, mogu kao i druge pasmine patiti od kroničnih bolesti dišnih putova. Tu spadaju konjska astma, poznata i kao Recurrent Airway Obstruction (RAO), te kronični opstruktivni bronhitis (COPD).

Takve se bolesti osobito javljaju kada se konji drže u prašnjavim štalama ili kada jedu suho, prašnjavo sijeno. Tipični znakovi su ponavljajući kašalj, otežano disanje i smanjena volja za radom.

Hranidba igra važnu ulogu u rasterećenju dišnih putova.

4.1.2. EOTRH (Equine Odontoclastic Tooth Resorption and Hypercementosis)

Ova bolest zuba, koja se javlja ponajprije kod starijih islandskih konja, dovodi do bolnih promjena na sjekutićima, što otežava žvakanje i često uzrokuje gubitak tjelesne težine.

Kod pogođenih konja hranidba se treba prilagoditi kako bi se osigurala apsorpcija hranjivih tvari.

Preporučuju se mekano, vlažno sijeno ilim pelete sijena, usitnjena ili namočena koncentrirana hrana, kao i visokokalorični, lako probavljivi dodaci prema potrebi. Redovite kontrole zuba, barem jednom godišnje, pomažu u ranom prepoznavanju problema i prilagodbi hranidbenog menadžmenta.

4.2. Metabolizam i težina

Mnogi vlasnici islandskih konja u šali kažu: „Moj konj se deblja od zraka!“ Doista, studije su pokazale da islandski konji pri istoj hranidbi kao veće pasmine (npr. Engleski punokrvnjaci) znatno brže dobivaju na težini.

Također, njihova je razina inzulina u prosjeku viša, što ukazuje na jaču sklonost stvaranju masnih naslaga i povećan rizik od ekvinog metaboličkog sindroma (EMS) – stanja koje prethodi laminitisu¹⁴.

Kako bi se to spriječilo, stručnjaci za hranidbu preporučuju hranidbu bogatu vlaknima i s malo nestrukturiranih ugljikohidrata. Energetski bogata koncentrirana hrana i bujni pašnjaci trebali bi se izbjegavati kad god je moguće. Mnogi vlasnici ograničavaju vrijeme na pašnjaku, koriste zaštitne korpe za njušku ili se oslanjaju na strukturalno bogato, umjereno-hranjivo sijeno.

4.3. Osnova hranidbe: voluminozna hrana na prvom mjestu

Idealna hranidba islandskog konja temelji se gotovo isključivo na sijenu, uz dodatak mineralnih tvari i soli. Istraživanja kao i praktična iskustva pokazuju da islandski konji mogu ostati u dobroj kondiciji i bez koncentrirane hrane, ako je osnovna hrana dovoljno kvalitetna.

Ova obročna kombinacija u potpunosti pokriva energetske potrebe – uz minimalan udio šećera i škroba. Međutim, važna je ciljano odabrana dopuna mineralnih tvari, jer čak ni dobro sijeno ne sadrži sve elemente u tragovima.

4.3.1. Izbjegavanje prekomjerne hranidbe

Islandski konji imaju snažnu sklonost debljanju.

Posebno na bogatoj travi ili kod prevelike količine sijena brzo dolazi do nakupljanja masnih naslaga na vratu, ramenima ili sapima te korijenu repa. Kako bi se to spriječilo, vlasnici bi trebali redovito provjeravati tjelesni kondicijski profil (BCS)¹⁵.

Tipični znakovi prekomjerne tjelesne težine:

• povećana količina masnoće na području vrata
• masne naslage iznad sapi i iza ramena
• slabo vidljiv obris rebara unatoč kretanju

Ako je potrebno, hranidba se može smanjiti ili prilagoditi – npr. pomoću mreža za sijeno s malim otvorima ili namakanjem sijena radi smanjenja udjela šećera. Istodobno, redovita tjelovježba pomaže u održavanju prirodne ravnoteže.

4.4. Potreba za vodom

Kao i svi konji, islandski konji trebaju stalni pristup svježoj pitkoj vodi. Na Islandu vlasnici zimi često moraju razbijati led ili koristiti grijane pojilice, budući da se konji čak i pri ekstremnoj hladnoći drže na otvorenom. To je uobičajena praksa, stoga je redovita kontrola pojilica od iznimne važnosti.

5. Zaključak

Hranidba islandskog konja nije pitanje količine, već prilagodbe njegovom prirodnom metabolizmu. Ono što bi za toplokrvnog konja bilo premalo, za islandskog je konja često već previše.

Tko poštuje ove posebnosti, osigurava da islandski konji ostanu zdravi, sposobni i uravnoteženi – i to na potpuno prirodan način.

Završna riječ

Od svojih početaka u doba Vikinga pa sve do današnje svjetske prepoznatljivosti, islandski konj itekako opravdava naziv „veliki konj u malom tijelu“.

Ovaj je pregled prikazao bogatu povijest pasmine, njezina jedinstvena tjelesna i karakterna obilježja – od impresivnog tölta do izvanredne raznolikosti boja i dugovječnosti – kao i posebne zahtjeve u držanju i njezi.

Povijest islandskog konja priča je o prilagodbi, izdržljivosti i bliskom partnerstvu s čovjekom. Pomogao je cijelom narodu preživjeti u surovoj zemlji – a zauzvrat je, kroz stoljeća vulkanskih erupcija, gladi i izolacije, bio čuvan i cijenjen.

Bilo da ga gledamo na vjetrom šibanom polju lave na Islandu ili na turniru na drugom kraju svijeta – islandski konj oduševljava svojom prijateljskom naravi, robusnošću i neusporedivo nježnim hodom.

Na kraju sve vodi do jednostavne spoznaje: može biti malen, ali njegovo značenje u konjskom svijetu je golemo.

Literatura

• Gunnarsdóttir, Margrét. (2022). Facing natural extremes: The catastrophe of the Laki eruption in Iceland, 1783-1784. 1700-tal: Nordic Journal for Eighteenth-Century Studies, 19, 72–93. doi: 10.7557/4.6611.
• Hreidarsdottir, Gunnfridur; Arnason, Thorvaldur; Svansson, Vilhjálmur; Hallsson, Jón. (2014). Analysis of the history and population structure of the Icelandic horse using pedigree data and DNA analyses. Icelandic Agricultural Sciences, 27, 63–79.
• WorldFengur: Dostupno ovdje
• AFS: Dostupno ovdje
• Brunberg, Emma; Gille, Sanna; Mikko, Sofia; Lindgren, Gabriella; Keeling, Linda. (2013). Icelandic horses with the Silver coat colour show altered behaviour in a fear reaction test. Applied Animal Behaviour Science, 146, 72–78. doi: 10.1016/j.applanim.2013.04.005.
• Sigurðardóttir, H.; Boije, H.; Albertsdóttir, E.; Kristjansson, T.; Rhodin, M.; Lindgren, G.; Eriksson, S. (2023). The genetics of gaits in Icelandic horses goes beyond DMRT3, with RELN and STAU2 identified as two new candidate genes. Genet Sel Evol, 55(1):89. doi: 10.1186/s12711-023-00863-6. PMID: 38082412; PMCID: PMC10712087.
• MAST: Dostupno ovdje (PDF)
• Sigurdardottir, Heidrun; Ablondi, Michela; Kristjansson, T.; Lindgren, Gabriella; Eriksson, Susanne. (2024). Genetic diversity and signatures of selection in Icelandic horses and Exmoor ponies. BMC Genomics, 25, 1–18. doi: 10.1186/s12864-024-10682-8.
• Bjornsdottir, Sigridur. (2002). Bone spavin in Icelandic horses: Aspects of predisposition, pathogenesis and prognosis.
• Bjornsdottir, Sigridur; Sigvaldadóttir, Jakobína; Brostrom, Hans; Langvad, Birgitte; Sigurdsson, Agust. (2006). Summer eczema in exported Icelandic horses: Influence of environmental and genetic factors. Acta veterinaria Scandinavica, 48, 3. doi: 10.1186/1751-0147-48-3.
• Hoffmann, Gundula; Bentke, A.; Rose-Meierhöfer, Sandra; Berg, Werner; Mazetti, P.; Harðarson, Grétar. (2012). Influence of an active stable system on the behavior and body condition of Icelandic horses. Animal: an international journal of animal bioscience, 6, 1684–1693. doi: 10.1017/S1751731112000699.
• Ragnarsson, Sveinn. (2009). Digestibility and Metabolism in Icelandic Horses fed Forage-only Diets.
• Delarocque, J.; Frers, F.; Huber, K.; Jung, K.; Feige, K.; Warnken, T. (2021). Metabolic impact of weight variations in Icelandic horses. PeerJ, 9:e10764. doi: 10.7717/peerj.10764. PMID: 33575132; PMCID: PMC7847705.
• Jensen, R.B.; Danielsen, S.H.; Tauson, A.H. (2016). Body condition score, morphometric measurements, and estimation of body weight in mature Icelandic horses in Denmark. Acta Vet Scand, 58(Suppl 1):59. doi: 10.1186/s13028-016-0240-5. PMID: 27766968; PMCID: PMC5073991.